субота, 03. децембар 2011.

Venice 2011



Predivan vikend proveden u Veneciji sigurno spada u jedne od najboljih, slobodno mogu reći avantura, jer trčati orijentiring trku u lavirintu uskih uličica, trgova i mostića po Veneciji to zasigurno i jeste! Pored lepog vremena iako to nije baš uobičajeno za novembar, doživeti lepote Venecije sa pravim društvom dobija na još većem značaju! :)

Rezultat na trci mi nije bio imperativ, ali svakako da sam se trudio da pronadjem najbolja rešenjea prilikom izbora varijanti a i na kraju imam što bolji plasman. Ali nekako sam sve vreme trke imao za nijansu imao niži intezitet od onog maximalnog, mada ni to nije bilo lako održati na stazi dugoj 11km, mada je moj garmin na kraju pokazao 17,6km. :)


Na kraju plasman na 40. mesto od 149 takmičara i nije tako loš. Kompletne rezultate sa ovogidšnje trke u Veneciji po kategorijama možete pogledati ovde.

Malo veće gužve turista po uličicama, a posebno na onim promentim su možda uspele utiču na postizanje boljeg plasmana ali ne i da maksimalno uživam tokom cele trke! Iskustvo koje ću težiti da ponovim već sledeće godine i koje preporučujem svakom orijentircu da doživi makar jednom u životu!




субота, 05. новембар 2011.

2nd Balkan Cross Biathlon Cup 2011, Trojan


Kao što sam najavio, počinjem sa postavljanjem zanimljivih aktivnosti koje su dalje iza nas....
Jedna od njih je zasigurno i učešće na drugom kros biatlon kupu u Bugarskoj za reprezentaciju Srbije. Trka se održala u mestu Trojan od 14. do 16. oktobra, na sprint distanci od 4 km u subotu, a trebalo je u nedelju da bude i individual na 6 km, ali je trka zbog veoma loših vremenskih uslova otkazana, ali je srpski tim ipak iskoristio priliku da odradi zanimljivu trening trku.


Za reprezentaciju Srbije nastupili su Milanko Petrović, inače naš olimpijac i najbolji biatlonac i ja, Igor Vuković, u seniorskoj kategoriji, i Branko Milošev za juniore. Pored navedenih takmičara, srpski tim su činili i predsednik Biatlon saveza Srbije, Milivoje Ilić i Miroslav Šegrt trener srpskog tima.

Razlika u kros biatlonu od zimskog biatlona je što se puška ne nosi sa sobom već stoji u postavljenim soškama na strelištu, i za kaznene krugove za svaki promašaj se ide u dodatni krug od 75 metara a ne 150 kao što je primer u zimskom biatlonu.

Sama trka po sebi je dinamična i neizvesna, jer uskladjivanje trčanja na maksimalnom nivou i gadjanja iz MK puške u metu, prečnika 4,5cm u ležećem stavu, odnosno 11,5cm u stojećem stavu je nepredvidivo, tako da se do samog kraja ne zna raspored plasmana takmičara.

Ja lično mogu reći da sam zadovoljan svojim nastupom, i trčanjem, a i gadjanjem ako se ima u vidu da sam imao samo jedan trening gadjanja ove godine, tako da po 3 promašaja u oba stava i nije toliko loše kao što izgleda! :) Na kraju sasvim solidan plasman sa samo 2:24 zaostatka za pobednikom Krasimir Anevom, najboljim bugarinom inače takodje olimpijcem koji je imao plasmane u top 20 na svetskom kupu. Pogotovo ako se ima u vidu da ja značajno više vremena provedem na strelištu od onih koji su uvežbani i mnogo brže gadjaju, a i bolje! :)


Za mene još jedno dobro iskustvo koje mi je, moram priznati, motivisalo da već sad počinjem da se spremam za zimsku sezonu i i razmišljam o predstojećim takmičenjima.

субота, 29. октобар 2011.

16. Dunavski Polumaraton, Apatin & 2. Regional CISM Halfmarathon



Još jedan dokaz da dobar rezultat može značajno da utiče kako na neke nove treninge i neke nove ciljeve, tako i na neke druge sfere života...., :)
Naime popravljanje ličnog rekorda na polumaratonu za skoro 3 minuta je povod da se posle dužeg perioda ponovo aktiviram za pisanje bloga, gde ću se potruditi da i neke akcije koje su davno iza mene ostave traga i na ovoj stranici. A "lični" je motiv i za otvaranje nekih novih ciljeva za sledeću sezonu, a taman sam pomislio da polako "spuštam" ovaj sportski tempo, ...kad, evo ga "lični"! :)
I kako sad da posustajem kada sam sada najspremniji...., kao vino, što sam stariji sve sam bolji! ;)


Kao član ekipe Vojske Srbije izabran sam da nastupim na 2. Regionalnom CISM Polumaratonu u Apatinu. Vreme je bilo prohladno, negde oko 12 stepeni, ali bez jakog vetra. Znao sam da ovo može biti dobra prilika za obaranje ličnog rekorda. Negde smo već znali da ćemo kao ekipa biti prvi jer nije bilo neke konkurencije, tako da mi je obaranje "ličnog" i bio imperativ. Krenuo sam sa vodećom grupom razmišljajući kako da uhvatim pravi ritam, a da ne preteram....



Već posle par kilometara gde su svi tražili dobar ritam, izdvojio se jedan takmičar koji je za mene trčao dovoljno brže da odustanem za nekom jurnjavom. Držao sam svoj ritam i veći deo trke, negde do 17km, sam bio na čelu grupe od nekih 6-7 takmičara.



Onda je počelo ispitivanje koliko je kome ostalo snage za kraj..., uspeo sam da ostanem u grupi sve do poslednjeg kilometra kada su se izdvojili trojica takmičara koje nisam uspeo da držim do kraja, ali sve u svemu 1h 13min 37sec i treće mesto u cilju u kategoriji Regionalnog vojnog takmičenja nije tako loše. Kompletne rezultate možete pogledati ovde.




недеља, 26. јун 2011.

Niški Halfmarathon

U sklopu jednog veoma interesantnog i zanimljivog vikenda, važnu ulogu je imao i Niški polumaraton koji je i bio jedan od razloga odlaska u južne krajeve Srbije.
Iskoristio sam priliku da polumaraton istrčim kao jak trening. Iako je start bio u 18h vreme je bilo veoma sparno i teško. Trčalo se 3 kruga kroz grad, gde sam prvi krug možda krenuo malo jače što me je kasnije koštalo mučenja u poslednjem krugu.
Na kraju 11. mesto i rezultat od 1h 20min i nisu tako loši.
Kompletne rezultate možete pogledati ovde.

недеља, 22. мај 2011.

MIDDLE distance - Serbian Championship

U okviru trodnevnog takmičenja "Memorijala čika Duško Jovanović" u organizaciji P.D. Pobeda održana je trka za WRE, i ujedno Prvenstvo Srbije na srednjoj distanci. Osvajanjem drugog mesta ponovio sam uspeh sa sprint distance. I ovog puta su odlučivale sekunde izmedju trojice prvoplasiranih..., samo su mesta malo zamenjena.

1. Dejan Popović - AOK Košutnjak - 48:14
2. Igor Vuković - AOK Košutnjak -48:16
3. Blažo Maksimović - O-team Rtanj - 48:47



Opet sam sebi dozvolio da napravim nekoliko grešaka od kojih su neke samo odraz loše koncentracije i pažnje.... Najveće posle 6KT kada sam se malo posle ukrštanja puteva odvojio prema potoku nizbrdo i uočio ukrštanje dva jarka preko kojih sam prešao i krenuo uzbrdo prema 7KT, ali kada sam se pojavio u uvali kod male bare shvatih da sam prešao preko ukrštanje potoka koji su 70ak metara niže od onih od kojih sam mislio...., ali dragocene sekunde su protekle... Druga veća greška se desila u sličnim okolnostima, nakon 11KT krećem stazom i opet posle odvajanja sa staze pravim previd u glavi, i nastavljam dalje ka 13KT umesto 12KT i tek posle dolaska do 13KT shvatam šta sam uradio, tako da je još dosta sekundi otišlo u nepovrat....



Da li je uzrok previsoka tenzija ili opuštenost..., mislim da nisam siguran..., u svakom slučaju drugog dana mi ništa nije išlo kako treba....., jednostavno nisam imao inspiraciju...
A da li zbog malo sna, alkohola i burne noći, ali tek trećeg dana sam se malo stabilizovao i odradio trku dosta bolje..., Važno je da je motivacija i dalje na visokom nivou..., ma IDEMO DALJE!!!

субота, 07. мај 2011.

Serbian Championship in Duathlon, Belgrade 2011



Posle državnog prvenstva u polumaratonu gde sam nezvanično zauzeo 9.mesto, učestvovao sam i na Prvenstvu države u duatlonu (5km run + 20km bike + 2,5km run) koje se održalo na Beogradskom Sajmu na veoma interesantnoj stazi.

Svakako da nije uobičajeno imati dosta krugova kako na segmentu trčanja gde je prvo bilo 6 krugova, a tako i na segmentu na bicikli gde se vozilo čak 11 krugova, pri čemu je u svakom krugu bilo 4 okreta što je dodatno otežalo trku ali u isto vreme po meni je to doprinelo da trka bude poprilično zanimljiva i interesantna iz ulga takmičara. A što se mene lično tiče, i po malo srećna jer sam ni kriv ni dužan, na kraju zauzeo treće mesto, ali pre tih detalja preneo bih kratak rezime trke kako sam ja to video.

Ubrzo posle starta izdvojio se Ogi kojeg sam pratio 2 kruga kada se on polako odvojio jer je njegov tempo za mene bio malo brži, tako da sam ga pustio jer sam morao biti oprezan da se ne istrošim previše. U tom nekom svom ritmu sam zavrišio prvo trčanje, sa drugim vremenom od 15:25, ali po mom Garminu ono je bilo kraće nekih 400m. Ispred mene 15ak sekundi bio je Ogi, a nekih 10ak sekundi iza mene mladi Strahinja Trakić kao treći.



Krenuo sam na bajk sam sa idejom da probam neki svoj tempo dok me ne uhvate ostali i onda da idem sa njima koliko mogu. Već posle 4-5 kilometara uhvatio me Strahinja i na svakom okretu je pokušavao da se odvoji što sam ja teško uspevao da ispratim jer od ove sezone nemam ni jedan biciklistički trening (ako ne računam nekoliko odlazaka na posao sa biciklom :)).


U jednom takvom okretu uspeo je da se odvoji od mene, ali ubrzo me uhvatila i jedna grupa od njih trojice. Posle nekoliko krugova zajedničke vožnje osetio sam umor i jedva uspevao da održim priljučak sa njima. Zatim je usledio isti scenario, naime jedan od njih se odvojio na okretu što sam ja bezuspešno pokušao da ispratim i već kada sam popuštao i ostli dvojica su skočili i odvojili se od mene, i na kraju sam ostao sam. U svakom sledećem krugu razlika se povećavala za 2-3 sekunde. U jednom trenutku razlika se popela na 14-15 sekundi, pogledao sam na ciklomaster i video da imam još 2 kruga do kraja.

Tada sam uočio da me Ogi sustiže za čitav krug. Na vreme sam pojačao i dok me je obilazio uspeo sam da ga uhvatim, rešen da se makar malo približim onoj grupi ispred mene i pokušam nešto da uradim na tom drugom trčanju.

Ispratio sam Ogija skoro čitav krug kada je on zavšrio i tada sam bio siguran da sam ušao u poslednji krug. Više nisam obraćao pažnju na onu grupu ispred sebe, već samo da zadržim dobar tempo.

Završio sam sa biciklom i krenuo u prvi od tri kruga, na drugo trčanje od 2,5km. Do prvog okreta susreo sam samo Ogija i Strahinju i zapitao se kako nisam sreo onu grupu koja je bila na 15ak sekundi ispred. Tek u drugom krugu ih srećem gde se nalazio i Vladimir Savić koji me je zapitao da li sam išao jedan krug manje, ali na kraju se ispostavilo da su oni otišli u krug više. I tako onemogućili koliko toliko interesantniju završnicu u borbi za treće mesto. Do kraja situacija je ostala ista. Prvo mesto Ognjen Stojanović, drugi Strahinja Trakić i ja na trećem mestu sa više od 3,5 minuta zaostatka za prvim.

Moja vremena po deonicama su sledeća:


5km RUN (4,6km) - 15:25

T1+BIKE+T2 - 36:19

2,5km RUN (2,3km) - 8:10

TOTAL - 59:54

Isto mi nije jasno kako još uvek nema zvaničnih rezultata, a baš sam radoznao jer imam želju da uporedim to drugo trčanje i potrvdrim da li je osvajanje bronze ipak samo skup okolnosti ili je bilo zasluženo. Do nekog sledećeg prilike ostaje mi da malo treniram i na bicikli, a i plivanje, jer sezona triatlona je uveliko na vratima... :)

уторак, 03. мај 2011.

Belgrade Halfmarathon



Iako neke ankete govore da je jedan od najvećih dogadjaja koji promovišu Beograd, po mom skromnom mišljenju "Beogradski maraton" i nije dovoljno ispraćen i podržan od strane tih istih ljudi koji to govore. Jednostavno ma šta mislili, zvanje "sportska nacija" podrazumeva mnogo više od ljubitelja sporta koji sede u foteljama gledajući sport na malim ekranima i pritom navijaju za mali broj onih najboljih i uspešnih..., ali to nije povod mog posta! :)


Naime, posle zime i dugog perioda provedenog na crosscountry skijanju nisam imao dovoljno vremena da se vratim u trkačku formu, tako da sam odlučio da kao jednu dužinu u jakom tempu istrčim Beogradski polumaraton očekivajući da bi svako vreme ispod 80 minuta bilo odlično vreme.


















Na startu sam krenuo malo jače da se izdvojim iz gužve, i već posle par stotina metara našao sam se u grupi trkača u kojoj je bila i Olivera Jeftić i koji su imali tempo malo jači nego što sam planirao ali bez obzira što sam lako to mogao da držim, odlučio sam da ih negde u 5km pustim jer tada su počeli malo i da dodaju. Ubrzo zatim stigli su me još dvojica trkača sa kojima sam bio sve do 12km kada sam malo popustio što je bilo dovoljno da se oni odvoje nekih 40-50 metara i ta razlika se polako uvećavala. Osveženje na 5km sam propustio, na 10km nespretno sam ispustio čašu sa vodom i tek na 15km sam uzeo prvi put vodu i energetski gel. Vratila mi se čvrstina koraka koju sam polako počeo da gubim. Osećao sam se dobro, ali onda je teži deo pred kraj, pre svega Brankov most, Brankova ulica i ulica Narodnog Fronta. Na mom satu sam video da imam dobro vreme pa sam pokušao da "dodam" malo što je rezultiralo da se približim takmičaru ispred sebe, i na kraju završim svoj najbolji polumaraton sa rezultatom 1:16:23 (zvanični rezultati)