среда, 6. јун 2012.

„Via Militaris Mountain running Challenge Cup 2012“ - Regionalno vojno prvenstvo u planinskom trčanju


Dimitrovgrad kao grad domaćin u saradnji sa vojskom Srbije, su ove godine po treći put za redom  organizovali regionalno vojno prvenstvo u planinskom trčanju. Ovog puta okupilo se 9 vojnih reprezentacija u muškoj i ženskoj konkurenciji. Boje vojske Srbije branili su:

MUŠKARCI                                      DEVOJKE
- Aleksandar Neševski,                       - Marijana Čegar-Lukić,
- Blažo Maksimović,                           - Nevena Jovanović,
- Igor Vuković.                                   - Ksenija Bubnjević,
                                                            - Nataša Ćulafić.



Trka je obuhvatala kržnu stazu, za devojke 3 kruga i za muškarce 4 kruga. A krug je činio prvi deo konstantnog  uspona od 1900 metara sa 250 metara visinske razlike i onda drugim putem nizbrdo.
Krenuo sam vrlo oprezno jer trebalo je dobro rasporediti snagu u ta 4 kruga koja su bila ispred nas. Našao sam svoj neki ritam i nekoliko takmičara i obišao pred kraj uspona, a onda krenuo nizbrdo i primetio da sam brži od regularnih atletičara. Mislim da generalno orijentirci zbog nekog svog iskustva imaju tu crtu i slobodu da „puste korak“ na ovakvim stazama kada je „downhill“ u pitanju. A takodje i to što su im tetive i ligamenti skočnog zgloba jači, i bolje pripremljeni, su upravo razlolzi zašto imaju bolje predispozicije da ovakve trke trče bolje nego regularni atletičari - trkači.

Tako smo se nekolicina takmičara medjusobno smenjivali u okviru naše grupe koja se stalno razvlačila u zavisnosti da li se išlo uzbrdo ili nizbrdo.
Sve u svemu ipak ovako zahtevna staza me je "došla glave" u četvrtom i poslednjem krugu kada sam pred kraj tog uspona ipak morao da prohodam i kada su me obišla dva takmičara iz Hrvatske koje do kraja nisam uspeo da stignem, ali na kraju deveto mesto i mogu reći da sam zadovoljan jer sam se na neki način odužio prošlogodišnjem pobedniku sa Apatinskog polumaratona, Zaimu Šumanu iz BIH, a takodje jer sam bio najbolje plasiran od naših takmičara.


Ekipno devojke su bile prve, muškarci treći, ali u svekupnom plasmanu zauzeli smo drugo mesto.





Koliko nam je svima teško "pala" ovako zahtevna trka govori da je svako bolovao nekoliko dana posle trke. Prva tri dana posle trke jedva da sam silazio niz stepenice, i posle svakodnevnih tretmana kremama, toplo-hladnim kupkama, masažama sam i šesti dan osećao posledice..., i baš sam bio zabrinut jer sam takav,  nedovoljno oporavljen dočekao za mene jednu od najvažnijih trka ove sezone.., IRONMAN 70.3 u Austriji.

субота, 2. јун 2012.

Serbian championship in SPRINT orienteering, Arandjelovac


Pored toga što jedno prvenstvo države ima drugačiju „težinu“ i time daje na značaju trke, ovog puta Arandjelovac i park kao potpuno nov teren je doprineo još većem značaju, ako ne kvalitetom sigurno malo dodatnom tenzijom koja je očigledno bila prisutna čini mi se kod svakog od takmičara.
Sam podatak koji smo imali pre trke da je na stazi dugoj 3km postavljeno 28 KT me je naterao da tako napravim taktiku i razmišljam u toku trke. A to je značilo maksimalno skoncentrisano, oprezno i pažljivo, poprilično rezervisano kada je brzina bila u pitanju. Iako sam znao da ima dosta KT, prilikom prvog pogleda na kartu malo sam se i iznenadio ugledavši gomilu isprepletanih linija, krugova, brojki.... Toliko sam išao pažljivo da sam ovu sprint trku trčao kao srednju stazu, a u glavi sam imao osećaj kao da sam u nekoj lavirint trci. J

Kako sam uspeo da održim koncentraciju i napravim trku skoro bez grešaka tako i rezultat nije izostao, i na kraju moja potajna očekivanja su se ostvarila - naslov državnog prvaka sam vratio u svoje vlasništvo!
Ova trka je imala još svojih specifičnosti..., nekada neke stvari i situacije nam pomognu da otkrijemo i shvatimo ko smo mi zapravo, a ponekada da to prepoznaom i vidimo i kod drugih. Ponekad nismo spremni da vidimo koji je pravi način kako treba da odreagujemo, nekada smo se suviše upetljali i zamrsili...., a nekada prosto odreagujemo baš tako kao što jesmo zato što je to ono što nas i čini ovakvim ili onakvim osobama!

Zvanično nije doneta naknadna odluka oko plasmana i rezultata pa je redosled prvoplasiranih u elitnog kategoriji M21E sledeći:


1. Igor Vuković - AOK „Košutnjak“,
2. Željko Ćorić - PD „Čelik“,
3. Blažo Maksimović - OT „Rtanj“.



A u nedelju 6.maja sam iskoristio priliku i u sklopu priprema za Ironman 70.3 uradim jedan od jačih treninga spajanja bicikle i trčanja. Posle 100minuta na bicikli vozeći 3 x 30min na proseku 40km/h sa petominutnim pauzama na 33km/h, uradio sam trčanje
2 x (3km (3:40min/km) + 1km (4:45)) + 2km (3:55min/km)!!!!!! J
I moram priznati da se odavno nisam tako izmorio, čini mi se još od duge staze na Svetskom prvenstvu u SKI orijentiringu!